Iz Moskve opet stiže ista, potrošena priča. Dmitrij Medvedev, politički relikt pretvoren u glasnogovornika Kremlja, likuje nad navodnim „raspadom“ Zapada i tvrdi da se SAD sprema napasti Grenland. U istoj rečenici proglašava kraj transatlantskog saveza. Problem za Medvedeva i njegovog šefa Vladimir Putin je – stvarnost.

Krenimo od elementarne matematike. NATO bez SAD-a i dalje ima 31 državu i oko 650 milijuna stanovnika. To je skup najrazvijenijih i najbogatijih zemalja svijeta – država koje su oblikovale modernu vojnu tehnologiju, logistiku, obavještajne sustave i industriju naoružanja. Suprotno tome, Rusija ima oko 140 milijuna stanovnika, dotrajalu tehniku, zapuštenu infrastrukturu i političko vodstvo koje je vlastitu zemlju dovelo u izolaciju bez presedana.

Ruska vojska već četiri godine ne uspijeva slomiti Ukrajinu. Cijena tog neuspjeha mjeri se stotinama tisuća mrtvih i ranjenih, iscrpljenim rezervama i ekonomijom koja preživljava na ratnom režimu i propagandi. Ukrajina je, s druge strane, ratno uhodana, tehnološki prilagodljiva i sve dublje integrirana u zapadne sigurnosne strukture. To nisu signali pobjede – to su simptomi strateškog poraza.

Medvedev i Kremlj sada se hvataju za izjave Donald Trump o Grenlandu i carinama kao za slamku spasa, pokušavajući prikazati Zapad kao razjedinjen i pred raspadom. No i to je stara ruska taktika: svaku napetost u demokratskom svijetu pretvoriti u „konačni kolaps“. Činjenice govore suprotno. Europske države javno su stale uz Dansku, vojna suradnja na Arktiku se pojačava, a NATO ostaje operativno i politički kohezivan.

Čak i američka unutarnja politika, na koju Kremlj polaže nade, ne ide u prilog Moskvi. Predstojeći izbori u SAD-u vrlo vjerojatno će značiti povratak čvršće američke politike prema saveznicima i još snažniju potporu NATO-u. Drugim riječima: rusko likovanje temelji se na privremenim naslovima, ne na dugoročnim trendovima.

Zato cijela ova moskovska euforija neodoljivo podsjeća na povijesne paralele u kojima se poraz maskirao trijumfalizmom. Kad režimi počnu vjerovati vlastitoj propagandi, stvarnost ih obično sustigne naglo i brutalno. Tako je bilo s Hitlerom na kraju rata u bunkeru u Berlinu!

NATO nije gotov. Gotova je iluzija da Rusija može pobijediti Zapad zastrašivanjem, lažima i medijskim spinom. Kremlj to zna – zato i viče najglasnije.