Hrvatska je u 2024. godini imala treći najveći udio proizvođačkih poduzeća pod stranom kontrolom među članicama Europske unije, pokazali su podaci Eurostata objavljeni u četvrtak.

Hrvatska je s pet posto poduzeća pod stranom kontrolom na trećem mjestu u Europskoj uniji, iza Luksemburga i Estonije, dok je udio takvih poduzeća u EU prosječno bio jedan posto.

Najveći udio poduzeća pod stranom kontrolom zabilježen je u Luksemburgu, gdje ona čine 28 posto svih poduzeća obuhvaćenih istraživanjem, a slijedi Estonija s 12 posto. U svim ostalim članicama njihov udio iznosio je pet posto ili manje.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se Poljska i Italija, u kojima je svega 0,3 posto poduzeća pod stranom kontrolom.

Iako čine samo jedan posto ukupnog broja poduzeća u Europskoj uniji, njihov gospodarski značaj znatno je veći. Prema Eurostatovim podacima, u njima radi 16 posto svih zaposlenih i samozaposlenih osoba u obuhvaćenim poduzećima, a stvaraju 24 posto ukupne dodane vrijednosti.

Od ukupnog broja poduzeća pod stranom kontrolom u EU-u, njih 59 posto kontroliraju vlasnici iz drugih država članica, dok je preostalih 41 posto pod kontrolom vlasnika iz zemalja izvan Unije.

Porast gospodarstva u eurozoni i EU-u
Najveći doprinos poduzeća pod stranom kontrolom stvaranju dodane vrijednosti zabilježen je u Irskoj, gdje njihov udio doseže 72 posto, zatim u Luksemburgu sa 62 posto te Slovačkoj s 50 posto.

Nasuprot tome, najmanji udio u stvaranju dodane vrijednosti imaju u Francuskoj, 15 posto, te Italiji i Njemačkoj, po 18 posto.

Značajne razlike među članicama postoje i kada je riječ o zapošljavanju. U Luksemburgu poduzeća pod stranom kontrolom osiguravaju 45 posto radnih mjesta, dok u Irskoj, Slovačkoj i Rumunjskoj njihov udio iznosi po 28 posto.

Najmanje su zastupljena u zapošljavanju u Grčkoj, gdje u njima radi osam posto zaposlenih i samozaposlenih, te na Cipru i u Italiji, gdje taj udio iznosi po deset posto.

Eurostat napominje da se podaci odnose isključivo na tržišne proizvođače, odnosno poduzeća koja većinu ili cjelokupnu proizvodnju dobara i usluga plasiraju na tržište, a ne na sve poslovne subjekte u gospodarstvu.