Hajduk ima pravo na stadion koji odgovara njegovim ambicijama. Split i Hrvatska imaju obvezu sačuvati Poljud. Ozbiljna politika mora pronaći način da ostvari oboje.

Postoje građevine čija vrijednost nadilazi njihovu svakodnevnu namjenu. U njima prepoznajemo grad, vrijeme u kojem su nastale i stvaralačku hrabrost ljudi koji su ih osmislili. Poljud je upravo takva građevina. Njegova prepoznatljiva školjka arhitektonski je potpis Splita i Hrvatske i nasljeđe koje zaslužuje mnogo više od rasprave o tome koliko bi bilo praktično ukloniti ga.

Stadion Borisa Magaša, izgrađen 1979. godine za Mediteranske igre, već je 2015. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom. Njegova arhitektonska i urbanistička vrijednost, dakle, odavno je službeno prepoznata. Sada treba pokazati da ta zaštita znači i stvarnu odgovornost za njegovu budućnost.

Jer zaštita na papiru ne popravlja krov, ne obnavlja instalacije i ne osigurava dostojne uvjete sportašima i publici.

Poljud treba temeljito obnoviti i promišljeno modernizirati, uz očuvanje njegova arhitektonskog identiteta. Opseg zahvata mora počivati na stručnom pregledu konstrukcije, konzervatorskim smjernicama i jasnoj procjeni troškova. Sigurnost, pristupačnost, sanitarni prostori, oprema i funkcionalnost moraju odgovarati današnjem vremenu. Očuvanje vrijedne arhitekture podrazumijeva ulaganje u njezin daljnji život.

Najopasnija je logika prema kojoj se građevinu godinama nedovoljno održava, a zatim njezino loše stanje počne koristiti kao argument protiv njezina postojanja. Prihvatimo li takvo razmišljanje, svaka zapuštena kulturna vrijednost postaje kandidat za bager.

Dotrajalost traži stručan odgovor. Sama po sebi ne dokazuje da je rušenje dobro rješenje.

Hajduk zaslužuje budućnost, Poljud zaslužuje poštovanje

Potrebe Hajduka treba shvatiti ozbiljno. Suvremeni nogometni klub treba kvalitetne uvjete za igrače, doživljaj utakmice koji odgovara navijačima i infrastrukturu koja omogućuje stabilnije poslovanje.

Ako se stručnim analizama pokaže da obnovljeni Poljud ne može dovoljno dobro zadovoljiti te potrebe, treba planirati novi Hajdukov stadion na drugoj primjerenoj lokaciji, uz održivo financiranje i jasno obrazložen javni interes.

Želja za novim stadionom ne bi smjela postati opravdanje za uništenje staroga remek-djela.

Hajduk i Poljud povezani su generacijama navijača, utakmicama i emocijama koje se ne mogu preseliti kamionom. Upravo zato eventualni odlazak kluba zahtijeva ozbiljan plan za stadion koji ostaje. Njegova budućnost mora biti dogovorena prije nego što postane prazna građevina koju svi vole, a nitko ne održava.

Poljud kao povijesni nacionalni stadion

Hrvatska bi trebala ozbiljno razmotriti ideju da obnovljeni Poljud dobije ulogu povijesnog nacionalnog hrvatskog stadiona: živog sportskog i kulturnog prostora koji povezuje arhitekturu, sportsku baštinu i suvremena događanja.

Takva bi uloga mogla uključivati reprezentativne utakmice za koje ispunjava uvjete, atletska natjecanja, programe za mlade, muzejsku prezentaciju sportske povijesti i organizirane arhitektonske obilaske. Pažljivo odabrana kulturna događanja mogla bi dodatno otvoriti stadion građanima i posjetiteljima.

To je prijedlog buduće namjene, a njegova vrijednost ovisi o konkretnom programu. Sama ploča s nacionalnim nazivom ne bi riješila ništa. Potrebni su odgovoran upravitelj, višegodišnji plan održavanja, realan kalendar korištenja i transparentno dogovoreno financiranje.

Građani imaju pravo znati koliko stoji obnova, koliko novi stadion i kako bi se dugoročno financirala oba objekta. Zagovarati očuvanje Poljuda znači tražiti i poštenu računicu. Kulturna vrijednost zaslužuje ulaganje, a javni novac zaslužuje odgovornost.

Split pritom ima priliku pokazati da razumije vlastitu posebnost. U gradu bogate povijesti i arhitektura dvadesetog stoljeća zaslužuje svoje mjesto. Baština nastaje i u vremenu kojeg se još sjećamo.

Poljud je dovoljno vrijedan da odluku o njegovoj sudbini ne prepustimo kratkoročnim političkim ambicijama ili uvjerenju da je sve novo automatski bolje. Rušenje je konačno. Odgovornost prema onome što uklanjamo zato mora biti veća od oduševljenja onime što tek obećavamo.

Obnovimo Poljud. Ako Hajduku treba novi stadion, izgradimo ga uz ozbiljan plan. Hrvatska mora biti sposobna stvarati novu vrijednost i čuvati onu koju već ima.

Bager ne smije postati zamjena za znanje, viziju i poštovanje prema vlastitom gradu.