Dok građani računaju mogu li platiti stan, školovanje i gorivo, politički vrh mora odgovoriti na jednostavno pitanje: čega se odrekao prije nego što je štednju zatražio od drugih? Prosvjedi u Europi i nezadovoljstvo zbog otpada kod Gospića imaju različite povode, ali otvaraju isto pitanje — koliko institucije doista služe građanima.

Komentar KIGO.hr

Prizori sukoba s policijom, zapaljenih barikada i razbijenih trgovina posljednjih dana ponovno potresaju Europu. U Francuskoj su se zahtjevi učenika i studenata povezali s nezadovoljstvom zbog visokih troškova života, lošeg stanja javnih usluga i najavljenih rezova. U Milanu su prosvjedi protiv skupoće i ratova također završili nasiljem dijela sudionika.

Nasilje i pljačka nemaju opravdanje. Ali ni osuda nasilja ne može vlastima poslužiti kao zamjena za odgovor mirnim prosvjednicima: zašto život postaje toliko težak i tko snosi teret krize?

Mladi čovjek kojem nakon najamnine, režija i hrane gotovo ništa ne ostaje ne traži političko predavanje o strpljenju. Traži mogućnost da se osamostali. Student kojem obitelj teško pokriva smještaj i školovanje želi priliku koja ne ovisi isključivo o imovini roditelja. Zaposlena osoba želi da joj rad omogućuje pristojan život.

Upravo tu politika mora dokazati da razumije svakodnevicu svojih građana.

Gdje počinje štednja političkog vrha?

Ne može se vjerodostojno govoriti o odricanju bez javnog pregleda troškova vlasti: plaća i naknada dužnosnika, savjetničkih ugovora, službenih putovanja, vozila, reprezentacije i institucija čije se nadležnosti preklapaju.

Plaće europskih dužnosnika i službenika povećavale su se između 2020. i 2025. prema propisanom mehanizmu usklađivanja. To nisu samovoljne odluke jedne osobe, ali zakonitost povećanja ne zatvara političko pitanje pravednosti i prioriteta.

Ako vlast od građana očekuje prihvaćanje rezova, mora pokazati gdje je prvo smanjila vlastiti komfor. Povjerenje se ne gradi objašnjenjem da za primanja na vrhu postoji automatizam, dok za potrebe građana uvijek treba čekati povoljniji trenutak.

Smanjenje političkih povlastica samo po sebi ne bi riješilo stambenu krizu ni financiralo sve potrebe zdravstva i školstva. Međutim, bilo bi važan dokaz da odgovornost počinje od onih koji donose odluke.

Građani imaju pravo propitivati svaki veliki trošak

Izdvajanja za obranu, pomoć Ukrajini i druge međunarodne obveze također moraju biti podložna javnoj raspravi. Pomoć Ukrajini obuhvaća vojnu i civilnu potporu, kredite, jamstva i pomoć izbjeglicama, pa je netočno sve prikazivati kao novac potrošen isključivo na naoružanje.

Ali građani imaju pravo znati koliko pojedine odluke koštaju, kako se financiraju i kakve posljedice imaju za domaće proračune. Tražiti takva objašnjenja dio je demokratske odgovornosti.

Nije dokazano da su političke plaće ili pomoć Ukrajini izazvale sadašnje prosvjede. Ono što se može politički opravdano problematizirati jest osjećaj da se velike odluke donose daleko od građana, dok njihove osnovne potrebe ostaju nedovoljno riješene.

Gospić je hrvatsko upozorenje

Hrvatska je snažno nezadovoljstvo vidjela kroz prosvjede zbog ilegalno odloženog otpada kod Gospića. Deseci tisuća ljudi okupili su se u rujnu u Zagrebu zahtijevajući bržu sanaciju. Reuters je izvijestio o više od 30.000 tona otpada te upozorenjima ekoloških skupina na onečišćenje i prespor odgovor institucija. Vlada je tada navela da je odabran izvođač prve faze uklanjanja.

Gospić i francuski prosvjedi nemaju isti neposredni uzrok. Povezuje ih, međutim, pitanje povjerenja: što građaninu znači skup institucionalni sustav ako za osnovnu zaštitu zdravlja, okoliša ili životnog standarda mora izlaziti na ulicu?

Vlast mora pokazati rezultate

Europi trebaju institucije koje rade svoj posao i ljudi koji su za taj posao primjereno plaćeni. Ali uz plaću moraju doći mjerljivi rezultati, transparentno trošenje i odgovornost za propuste.

Svaki zahtjev za štednjom trebao bi početi objavom onoga što je vlast uštedjela na sebi. Svaka nova funkcija trebala bi imati jasno opravdanje. Svaki ozbiljan institucionalni propust morao bi dobiti ime, objašnjenje i posljedicu.

Građani ne bi trebali izlaziti na ulicu da bi ih vlast počela slušati. A politički vrh koji traži odricanje mora ga prvi pokazati.