Dok građani Rijeke posljednjih godina sve češće izražavaju nezadovoljstvo radom pojedinih gradskih sustava, od komunalnih usluga do upravljanja energijom i komunikacije s korisnicima, iz gradske tvrtke Energo stiže vijest o povećanju bruto plaća zaposlenicima za deset posto te o dodatnim materijalnim pravima radnika.

Na prvu, povećanje plaća zaposlenima ne mora biti negativna vijest. Inflacija, rast životnih troškova i odlazak radne snage realni su problemi s kojima se suočavaju gotovo svi sustavi u Hrvatskoj. Međutim, ključno pitanje koje si građani imaju pravo postaviti jest:

Na temelju kojih konkretnih rezultata je Energo zaslužio dodatno povećanje troškova rada?

Jer javna poduzeća nisu privatne tvrtke koje raspolažu vlastitim novcem vlasnika, već sustavi koje u konačnici financiraju građani kroz račune, proračun i različite oblike komunalnih davanja.

Gdje su rezultati?

Posljednjih godina mogu se čuti brojne primjedbe građana vezane uz rad gradskih sustava i komunalnih poduzeća. Građane ne zanima samo unutarnje zadovoljstvo zaposlenika, nego prije svega:

• kvaliteta usluge,
• brzina rješavanja problema,
• transparentnost poslovanja,
• modernizacija sustava,
• stabilnost cijena,
• te racionalno upravljanje javnim novcem.

Ako građani ne vide konkretna poboljšanja, tada povećanja plaća i dodatnih prava mogu ostaviti dojam političkog populizma i kupovanja socijalnog mira unutar gradskih sustava.

Upravo zato mnogi postavljaju legitimno pitanje:

povećavaju li se prava zaposlenika zbog stvarnih rezultata ili zbog političke potrebe stvaranja dobrih odnosa s gradskim sustavima i sindikatima?

Tko će dugoročno platiti rast troškova?

Ono što dodatno zabrinjava dio javnosti jest činjenica da se paralelno govori o povećanju prava u više gradskih sustava. U takvim okolnostima građani se s pravom pitaju:

• može li gradski proračun dugoročno izdržati takav rast troškova,
• hoće li se to jednog dana preliti na skuplje komunalne usluge,
• ili će se eventualni manjkovi pokrivati novim zaduženjima i pritiskom na gradske financije.

Rijeka već godinama ima ozbiljne infrastrukturne izazove:

• zapuštene dijelove priobalja,
• probleme s prometom i parkiranjem,
• potrebu modernizacije komunalne infrastrukture,
• te velik broj građana koji smatraju da gradske tvrtke često nisu dovoljno učinkovite i transparentne.

U takvoj situaciji dio javnosti očekivao bi prije svega:

• reforme,
• racionalizaciju,
• digitalizaciju,
• jasne KPI-jeve,
• i mjerljive rezultate uprava gradskih tvrtki.

Tek nakon toga dolazi pitanje povećanja troškova rada.

Nitko nije protiv poštenih plaća, ali…

Naravno, nitko razuman nije protiv poštenih i dostojanstvenih plaća radnicima. Ljudi koji rade u komunalnim sustavima nose velik dio funkcioniranja grada i njihov posao treba biti adekvatno plaćen.

No isto tako građani imaju pravo pitati:

dobivaju li zauzvrat bolju i kvalitetniju uslugu?

Jer ako kvaliteta usluge stagnira, a troškovi rastu, tada se otvara ozbiljno političko pitanje upravljanja gradom i prioriteta gradske vlasti.

I upravo tu dolazi najveći izazov za gradonačelnicu Iva Rinčić:
hoće li građani ove poteze doživjeti kao odgovornu socijalnu politiku ili kao populističko povećavanje prava bez dovoljno jasnih rezultata za same građane Rijeke?